Odej Atić – Prolaznik u vremenu

(predgovor u katalogu izložbe u Franjevačkoj galeriji u Širokom Brijegu 30.6. – 30.7. 2021.)

Odej Atić je diplomirao na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu i crtež mu je glavno izražajno sredstvo. Crtežom prenosi široku paletu emocija i raznolikost tema, a u tehničkom i emocionalnom smislu ima jasan, siguran i definiran izraz. U svojim radovima ide od jasnog, preciznog do dinamičnog, ekspresivnog crteža, kojim u par brzih poteza definira volumene, a opet u trenu prelazi u točkaste, apstraktne oblike u kojima se crtež potpuno gubi svodeći se na tisuće nasumičnih točki. Upotreba boje, ako je ima, obično je bikromatska i služi kao pozadina, te nikad crtežu ne oduzima primat. Monokromatski karakter većine crteža nimalo ne umanjuje izraz, nego naprotiv, njegova snažna suptilnost sugerira kolorit. Kod polikromnih crteža koristi kolorit ekrana, umjetno svjetlo neonskih lampi, uklapajući svoje radove u suvremeni kontekst 21. stoljeća. Prikaze organizira složenim vrtložnim kompozicijama, isprepletenim radnjama u različitim nivoima s različitim kontekstima. Simultanost događanja, nekoliko paralelnih radnji razbija kretanjem po temi, prelazeći iz jednog zasebnog konteksta u drugi, te stvaranjem cjelokupne slike, koju će okvir podloge za crtanje staviti u zajednički kontekst. Crteži obiluju mnoštvom detalja i svojom sadržajnošću i organiziranošću čine suvremeni Horror vacui. Možemo reći da je složenost kompozicije reakcija na kaos svijeta u kojem živimo. U suvremenom svijetu sve je u pokretu, na ekranima se odmotavaju beskonačni frameovi, animacije, pop up prozori bombardiraju informacijama, ne dozvoljava se mogućnost duljeg zadržavanja na jednom sadržaju, konstantna je brza izmjena tema na svim medijima i uređajima. U digitalnim printevima Odej stvara vlastitu mitologiju unutar fantastičnih svjetova u kojima nastupaju super junaci iz njegovog vlastitog svemira. U tim radovima je vidljiv istočnjački utjecaj japanskog stripa Anime i Manga posebno u erotskom kontekstu koji je spoj animalnog i ljudskog. U nekoliko radova se bavi temama rata te kroz apstraktne organičke oblike kreira nova, čudnovata bića iz mašte, koji dodatno doprinose mističnosti i dramatičnosti prisutnim u temama rata. Prikazuje rat kao mračnu kategoriju ljudskog postojanja, njegove posljedice, besmisao učinjenog i duboko kajanje. Također u nekoliko radova obrađuje teme koje su flash backovi na vlastito djetinjstvo, slažući poput puzzli fragmente svog sjećanja u jednu kompoziciju koju uvezuje apstraktna izmaglica potisnutih emocija. U ilustracijama koje su u simbiozi s prirodom pojavljuje se prototip djevojke velikih očiju, dugih trepavica, idealnih mjera i tip mačo muškarca sa predimenzioniranom muskulaturom. Tu je prisutna transparentna edenska erotika koja nema ništa skrivenoga u sebi nego se sav njezin naboj nalazi na površini. Također su zanimljivi radovi u kojima se bavi urbanim žanr scenama, obrađujući teme u kojima su ljudi istrgnuti iz prirode i smješteni u ambijente industrijske revolucije. Nalaze se u Cafeima, Kabareima, na koncertima i u opskurnim predgrađima i interijerima osvjetljenima električnim svjetlom. U prikazima noćnog života prisutna je profinjenost koja je na jedan ironičan način začinjena groteskom. Maskoidne, deformirane fizionomije, na čijim površinama puca linija, raspadaju se od amorala i neurednog života. To je najevidentnije u radu „Kraj zabave“, a krajnja groteska prisutna je u djelu „Vjenčanje“ u kojoj mladenci gaze po blatu, uplovljavajući u bračnu luku, a mladenka, koja je inače simbol čistoće, odjevena poput prostitutke, predstavlja simbol prljave, urbane erotike koja nema veze s prirodom. Mitologija i svijet iz mašte, super junaci, strojevi za masovno uništenje u ovom kataklizmičkom dobu Korona pandemije imaju itekako smisla, a pogotovo ako znamo da se u svijetu umjetne inteligencije strojevi sami uče bez utjecaja čovjeka i postaju svakim danom pametniji. Dominacija strojeva je možda jako blizu, a svijet poput onoga u Terminatoru kao da nam dolazi. Teme iz Odejovog realnog i virtualnog života, se isprepleću tako da nekad ne znamo granicu gdje završava irealno, a počinje realno. Svojom intuicijom umjetnik sugerira i ukazuje na postojanje paralelnog svijeta u kojem žive suvremeni pojedinci pod svojim avatarima i nicknameovima, uvodeći nas u novi „stvarni“ virtualni svijet.

Tomislav Ćavar